U današnjem članku pišemo o jednom od najvažnijih i najdublje ukorenjenih praznika u srpskoj kulturi Vidovdanu.
- Ovaj dan se ne vezuje samo za događaje iz prošlosti, već ima snažno uporište u narodnim vjerovanjima, običajima i ritualima koji se prenose s koljena na koljeno. Simbolika svetlosti, istine, zdravlja i sudbine provlači se kroz svaki aspekt ovog praznika, pa nije ni čudo što se smatra praznikom nad praznicima.
Sveti Vid, kojem je Vidovdan posvećen, u predhrišćanskom vremenu bio je smatran bogom svetlosti, obilja i rata. Iako danas nosi hrišćanski okvir, mnogo starih običaja je sačuvano i živi kroz narodne prakse. Na ovaj dan, prema vjerovanju, istina izlazi na vidjelo, a posebno su važni običaji koji se tiču zdravlja, ljubavi i porodične sreće.
U narodu se vjeruje da Vidovdan znači da se sve vidi. Upravo zbog toga, praznik je posebno značajan za mlade – smatralo se da je to idealan dan za susrete momaka i djevojaka. Prema vjerovanju, tada se može roditi nova ljubav. Mladi bi se tada okupljali, izlazili, a stariji bi znali reći: “Ko se na Vidovdan sretne, taj će se voljeti.”
Jedan od najprepoznatljivijih običaja vezan za ovaj praznik jeste iznošenje odeće na sunce. Nekada se to posebno odnosilo na stvari od prirodnih materijala – vunu, svilu, ćilime i čarape. Sunce, koje je tih dana na svom vrhuncu, smatralo se da ima čistilačku moć, i narod je vjerovao da ono uništava sve štetočine, naročito moljce, koji bi pravili štetu tim tkaninama. Takođe, iznošenje odeće imalo je i dublju simboliku – pokazivanje vrednoće domaćinstva, naročito kad su u pitanju djevojke spremne za udaju.
- U mnogim selima, čak i danas, ovo se praktikuje. Ćilimi i ručni radovi se iznose na ograde, kapije i prozore, ne samo radi sunca, već i da ih vide potencijalni mladoženje i njihove porodice. Kroz to se ocjenjuje vrijednost, urednost i marljivost djevojke, a sam čin je imao i društvenu ulogu u povezivanju porodica.
Ovaj običaj ima i magijski karakter, duboko ukorenjen u narodnoj svijesti. Sunce se ne gleda samo kao prirodni izvor svjetlosti, već kao moćan čistač negativnih energija. U to doba godine dani su najduži, sunce je najjače i smatra se da tada ima posebnu moć da pročisti i sačuva predmete od zla i propadanja.
Značenje vida i očiju je takođe snažno prisutno u ovom prazniku. Na Vidovdan se, prema vjerovanjima, liječe očne bolesti. Jedan od tradicionalnih običaja bio je odlazak na izvore i sveta mjesta gdje bi se umivali svetom i lekovitom vodom, vjerujući da ona ima moć da iscijeli vid i ukloni tegobe vezane za oči. Takva voda se smatrala osveštanom prirodom i božijom voljom u jednom.
Vidovdan ima ogromnu težinu i u istorijskom pamćenju naroda. Upravo 28. juna 1389. godine, dogodila se Kosovska bitka, jedan od najvažnijih i najtragičnijih trenutaka u srpskoj istoriji. Prema narodnom predanju, uoči same bitke se “vidjelo ko je vera, a ko nevera”, aludirajući na istinu koja se razotkriva u teškim vremenima. Na ovaj dan se održavaju pomeni i liturgije za poginule junake, a narod kroz generacije prenosi osjećaj duhovne povezanosti i žrtve.
- Jedno od ključnih vjerovanja koje se veže za Vidovdan jeste da se tada sve tajne mogu saznati. Taj dan je svojevrsna prekretnica, trenutak kada sudbina pokazuje svoje lice, a ono što je bilo skriveno, izlazi na vidjelo. Ljudi tada praktikuju razne rituale, donose važne odluke, završavaju ili započinju odnose, vjerujući da je božanska pravda najvidljivija baš tada.
U današnjem vremenu, iako se neki običaji možda ne praktikuju u punom obimu kao nekada, njihova suština i dalje živi. Vidovdan ostaje simbol duhovne jasnoće, unutrašnje spoznaje i istine, i podsjeća nas na to koliko je važno čuvati tradiciju, jer u njoj nije samo prošlost – već i ključevi naše budućnosti.
