Ovaj vitamin nedostaje mnogima, a ne daje jasne simptome. O kojem vitaminu je riječ saznajte u nastavku teksta. Vitamin D često se spominje u kontekstu zdravlja kostiju, ali njegova uloga daleko nadilazi samo sprečavanje rahitisa ili osteoporoze. On je neophodan za pravilno funkcionisanje mišića, održavanje jakog imuniteta i regulaciju brojnih procesa u organizmu. Ipak, paradoks je u tome što njegov nedostatak može postojati mjesecima ili godinama, a da simptomi ostanu gotovo neprimjetni. To je razlog zašto se nedostatak ovog vitamina često naziva “tihi problem” modernog načina života.
Sedentarni rad, boravak u zatvorenim prostorima i smanjena izloženost suncu tokom zime dodatno doprinose ovom stanju. Čak i osobe koje se smatraju zdravima mogu imati niske vrijednosti vitamina D bez ikakvog jasnog upozorenja. To ne znači da problem nije prisutan — naprotiv, posljedice mogu biti ozbiljne i dugotrajne.
-
Tihi signali nedostatka vitamina D
Manjak vitamina D ne mora odmah izazvati drastične promjene u vašem tijelu. Zbog toga ga mnogi ne prepoznaju na vrijeme. Simptomi se često razvijaju postepeno i lako ih je zamijeniti s umorom, starenjem ili stresom. Neki od najčešćih pokazatelja uključuju:
- Bol u kostima – posebno u donjem dijelu leđa, kukovima i nogama. Bol se može pogoršati pri dugom stajanju ili fizičkom opterećenju.
- Slabost mišića – primjerice, poteškoće prilikom penjanja uz stepenice ili ustajanja iz sjedećeg položaja.
- Kronični umor – osjećaj iscrpljenosti koji ne prolazi ni nakon odmora.
- Jutarnja ukočenost – potreba za dužim “razgibavanjem” nakon buđenja.
- Promjene na koži – suhoća i sklonost pucanju kože.
- Povećan rizik od prijeloma – čak i kod manjih padova ili bez vidljivog razloga. Često su to mikropukotine koje se ne primijete odmah, ali slabe strukturu kosti.
Važno je naglasiti da se simptomi mogu razlikovati od osobe do osobe i da odsustvo simptoma ne znači da su vrijednosti vitamina D normalne.
-
Koliko vitamina D je dovoljno?
Postoje dvije mjerne jedinice za određivanje koncentracije vitamina D u krvi:
- 75 – 150 nmol/L
- 30 – 60 ng/mL
Raspon se može razlikovati zavisno od laboratorije, ali vrijednosti ispod donje granice ukazuju na manjak. Jedini pouzdan način da znate svoje stanje jeste jednostavna analiza krvi. Ljekar će, na osnovu rezultata, moći odrediti da li vam je potreban dodatak vitamina D ili promjena životnih navika.
-
Prirodni izvori vitamina D
Naš organizam može sam proizvesti vitamin D kada je koža izložena sunčevoj svjetlosti. Međutim, to nije uvijek dovoljno, posebno u hladnijim mjesecima. Postoje i namirnice koje mogu doprinijeti unosu ovog vitamina:
- Masna riba (losos, sardina, skuša)
- Jaja (posebno žumance)
- Jetra
- Obogaćeni mliječni proizvodi
- Gljive izložene UV svjetlu
Ipak, hrana rijetko osigurava dovoljne količine sama po sebi, pa je izlaganje suncu ključni faktor.
-
Kako povećati nivo vitamina D?
Postoji nekoliko jednostavnih, ali učinkovitih strategija za održavanje optimalnog nivoa vitamina D:
- Boravite na suncu – 15 minuta direktnog izlaganja suncu, barem dva puta dnevno, bez kreme za sunčanje na rukama i licu, može značajno povećati proizvodnju vitamina D.
- Dodaci prehrani – suplementi vitamina D dostupni su u različitim oblicima (kapsule, kapi, tablete). Doziranje treba odrediti ljekar na osnovu vaših krvnih nalaza.
- Prilagodite prehranu – uključite što više namirnica bogatih vitaminom D, posebno tokom zime.
-
Ko su rizične grupe?
Određene kategorije ljudi imaju veći rizik od nedostatka vitamina D i trebale bi češće kontrolisati svoje vrijednosti:
- Osobe s dijabetesom
- Oni s povišenim krvnim pritiskom
- Pacijenti s hroničnim bolestima pluća
- Starija populacija i osobe u menopauzi
- Ljudi s tamnijom puti (koji sporije proizvode vitamin D pod uticajem sunca)
- Osobe koje izbjegavaju sunce zbog osjetljive kože ili dermatoloških problema
-
Dugoročne posljedice neprepoznatog manjka
Hronični nedostatak vitamina D može dovesti do ozbiljnih stanja poput osteoporoze, smanjene mišićne mase i povećane sklonosti prijelomima. Također može utjecati na imunitet, povećavajući rizik od infekcija i sporijeg oporavka od bolesti. Problem je što se ove posljedice razvijaju tiho, pa prevencija igra ključnu ulogu.
