Majčinstvo bez ljubavi prema djetetu? Itekako je moguće. Potresna ispovjest jedne majke.
U svijetu gdje se majčinstvo često uzdiže kao najuzvišeniji i najprirodniji osjećaj žene, postoje i drugačije istine koje rijetko dobiju prostor. Jedna od takvih iskrenih i teških ispovijesti dolazi s društvenih mreža, gdje je korisnica TikToka pod imenom „Kelley Daring“ podijelila priču žene koja otvoreno priznaje – ne osjeća ljubav prema svom djetetu i žali što ga je donijela na svijet.
„Ne osjećam se kao majka, osjećam se izgubljeno“
Žena iz ispovijesti pojašnjava da nikada nije planirala postati majka. Trudnoća je došla iznenada, a zakonska ograničenja u njenoj zemlji onemogućila su prekid. Trudnoću je doživjela kao početak kraja svoje lične slobode, a čak ni nakon poroda nije osjetila povezanost sa svojim djetetom. Pet mjeseci nakon rođenja sina, osjećaji ljubavi i privrženosti još uvijek izostaju.
„Imam osjećaj kao da sam izbrisana. Više ne postojim kao osoba, već samo kao funkcija – majka. A to nisam željela biti“, piše anonimna žena, opisujući duboki osjećaj otuđenja i gubitka vlastitog identiteta.
Borba s postporođajnom depresijom u tišini
Iako brine o djetetu i nikada ga nije zanemarila, priznaje da su joj dani ispunjeni anksioznošću, napadima panike i emocionalnom prazninom. Najmirniji trenuci su joj oni koje provodi na poslu, jer joj boravak van kuće omogućava privremeni bijeg od uloge u kojoj se ne pronalazi.
Iako je okružena podrškom – suprug koji ne sudi i aktivno učestvuje u brizi o bebi – i dalje se osjeća usamljeno. Priznaje da joj je teško suočiti se s emocijama koje društvo često osuđuje, ali je napravila prvi korak ka ozdravljenju i odlučila potražiti stručnu pomoć putem psihoterapije.
Reakcije javnosti – od podrške do osude
Nakon što je ispovijest objavljena, komentari su preplavili TikTok. Mnogi su pokazali empatiju, ističući koliko je važno da se o ovim temama govori otvoreno i bez srama. Pojedine žene su dijelile vlastita iskustva, govoreći o sličnim osjećajima, ali i o krivici koja ih prati jer se ne uklapaju u sliku „idealne majke“.
Jedna žena napisala je: „Radim u ginekološkoj ordinaciji godinama. Nakon svega što sam vidjela, sigurna sam da ne želim djecu.“ Druga je dodala: „Lakše bih podnijela žaljenje što nemam djecu, nego bol zbog toga što ih imam i ne mogu im pružiti ono što zaslužuju.“
Vrijeme je da se razbiju mitovi o savršenom roditeljstvu
Ovakve ispovijesti ne vrijeđaju majčinstvo niti negiraju njegovu vrijednost. One jednostavno donose drugačiju, tišu istinu – da roditeljstvo nije univerzalni izvor sreće. Društvo često zaboravlja da postoje ljudi koji nisu rođeni za tu ulogu i da priznanje toga ne znači da su loši, već da su hrabri da govore ono što se mnogi ne usuđuju.
Idealizacija majčinstva može biti okrutna prema onima koji se u toj ulozi ne snalaze. Umjesto da se od žena očekuje automatska ljubav i predanost, važno je otvoriti prostor za razgovor o stvarnim emocijama, uključujući i one koje su bolne, zbunjujuće i neprihvaćene.
Put ka razumijevanju i podršci
Roditeljstvo nije jednako iskustvo za sve. Neke žene ga dožive kao blagoslov, dok druge osjete teret koji nisu tražile. To ne znači da su manje vrijedne. Ono što im je potrebno nije osuda, već razumijevanje, empatija i adekvatna psihološka pomoć.
Otvaranjem iskrenog dijaloga o postporođajnoj depresiji, emocionalnom pritisku i identitetskoj krizi kroz koju mnoge majke prolaze, stvaramo društvo koje je spremnije podržati – a ne srušiti – one koje su najranjivije.
Ako poznajete nekoga ko prolazi kroz slične teškoće, ne nudite brza rješenja. Budite uz tu osobu, slušajte je i pružite joj podršku bez predrasuda. Jer svaka majka zaslužuje da bude viđena, razumljena i prihvaćena – sa svim svojim emocijama, čak i onima o kojima rijetko govorimo.
