Psi mogu prepoznati lošu i lažljivu osobu. U nastavku teksta pročitajte da li je to istina. Mnogi vlasnici pasa tvrde da njihovi ljubimci “osjete” ljude — prepoznaju tko im se sviđa, a tko ne, često bez očitog razloga. No sada i znanost potvrđuje ono što su vlasnici već dugo naslućivali: psi itekako mogu procijeniti je li neka osoba pouzdana ili ne. I ne samo to — oni pamte prijašnja iskustva i na temelju njih odlučuju hoće li nekome vjerovati.
Nova studija iz Japana, koju je proveo Akiko Takaoka sa Sveučilišta u Kyotu, otkriva da psi ne nasjedaju dva puta na istu prijevaru. Ako ih netko jednom obmane, oni će ga sljedeći put izbjegavati. Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu Animal Cognition i već je privuklo veliku pozornost javnosti i stručnjaka.
-
Eksperiment koji je otkrio pseću “detektivsku” stranu
Takaoka i njegov tim željeli su otkriti hoće li pas vjerovati osobi koja ga je prethodno lagala. Ideja je bila jednostavna, ali učinkovita: ispitati mogu li psi prepoznati nepouzdane ljude putem neverbalne komunikacije.
Prvi dio eksperimenta izgledao je ovako: vlasnik psa pokazao bi prstom na posudu s hranom. Pas bi brzo dotrčao, očekujući poslasticu. No kad bi stigao, otkrio bi da posuda zapravo nema hrane. Na taj način, pas bi doživio “lažni alarm”. Ovakav oblik pokazivanja poznat je kao gesta pokazivanja, a ranija istraživanja su već dokazala da psi u pravilu vjeruju kada im njihov vlasnik pokazuje smjer.
Kad se ista situacija ponovila, ali sada s praznom posudom, psi su počeli pokazivati sumnju. Treći put, kad bi ista osoba ponovno pokazala na posudu, većina pasa više nije slijedila uputu. Drugim riječima — nisu vjerovali nekome tko ih je jednom prevario.
U istraživanju je sudjelovalo 34 psa različitih pasmina i veličina, a svi su pokazali slične reakcije. Time je potvrđeno da psi koriste prethodna iskustva kako bi procijenili pouzdanost osobe.
-
Psi prate i odnose između ljudi
Drugi dio istraživanja bavio se nečim još zanimljivijim — mogu li psi prepoznati tko se ponaša dobro, a tko loše prema njihovim vlasnicima.
U eksperimentu, vlasnici pasa pristupili bi dvjema osobama i zatražili malu uslugu. U jednoj situaciji, osoba bi pomogla vlasniku. U drugoj, druga osoba bi odbila ili se ponašala nepristojno. Nakon toga, obje osobe pokušale bi ponuditi psu poslasticu.
Rezultati su bili iznenađujuće jasni: psi su radije prihvaćali poslasticu od onih koji su pomogli njihovim vlasnicima, a odbijali su hranu od onih koji su bili nepristojni ili grubi. Čak i ako su poslasticu jako voljeli, njihova lojalnost vlasniku bila je jača od želje za nagradom.
Ovo ponašanje upućuje na to da psi ne promatraju ljude samo kroz vlastitu interakciju, nego prate i društvenu dinamiku između drugih osoba i svojih vlasnika. Drugim riječima, pas “pamti” tko je bio ljubazan, a tko ne, i to uključuje u svoje odluke.
-
Bihevioralna inteligencija pasa
Još jedno istraživanje, objavljeno u časopisima Neuroscience i Biobehavioural Reviews, potvrdilo je slične rezultate. Prema tim studijama, psi jasno prepoznaju i procjenjuju komunikaciju između svojih vlasnika i stranaca.
Kada su vlasnici pasa zatražili pomoć od dviju različitih skupina ljudi — jedne prijateljski raspoložene, druge nepristojne — psi su se u kasnijoj interakciji radije približavali i prihvaćali poslasticu od ljubaznih osoba. Činjenica da su izbjegavali one koji su se ponašali loše pokazuje da psi imaju razvijeno razumijevanje društvenih pravila, barem na osnovnoj razini.
Znanstvenici smatraju da ovakva sposobnost potječe iz dugog procesa pripitomljavanja psa, tijekom kojeg je bilo korisno razlikovati ljude koji pružaju sigurnost od onih koji bi mogli predstavljati prijetnju.
-
Što ovo znači za svakodnevni život s psima
Ova istraživanja ne samo da potvrđuju kako psi prepoznaju nepouzdane ljude, nego i pokazuju da njihovo povjerenje nije beskonačno. Jednom kada ga izgubite, teško ćete ga ponovno zadobiti. Psi se oslanjaju na kombinaciju iskustva, promatranja i instinkta kako bi donosili odluke o tome kome vjerovati.
Zanimljivo je i to što ovakvo ponašanje može biti korisno vlasnicima. Pas može reagirati na suptilne signale u komunikaciji s drugima koje čovjek možda i ne primijeti. Time pas postaje svojevrsni “socijalni radar”, koji može pomoći u procjeni novih ljudi u našem životu.
