Šta znate o jodu? U nastavku teksta pročtajte sve što trebate znati i što vam može promijeniti život. Jod je jedan od onih elemenata o kojem se malo govori, a bez njega nijedno ljudsko tijelo ne može normalno funkcionirati. Iako je poznat još od davnih vremena i korišten u medicini tisućama godina, u modernom dobu jod je potisnut, često pogrešno shvaćen i zanemaren. Medicinska praksa danas uglavnom tretira jod kao element čija je jedina svrha spriječiti gušavost, dok se njegovi brojni učinci na druge organe i sustave u tijelu gotovo u potpunosti prešućuju.
Prema dr. Guyu E. Abrahamu, upravo je strah od korištenja joda – tzv. “medicinska jodofobija” – pridonio ogromnoj patnji i brojnim bolestima, jer je onemogućio ozbiljna istraživanja i širu upotrebu ovog minerala u svakodnevnoj zdravstvenoj praksi.
-
Zašto jod nije samo sol u kuhinji
Najraširenija zabluda kada govorimo o jodu jest uvjerenje da je jodirana sol dovoljna za zadovoljenje naših potreba. Iako je sol desetljećima obogaćivana jodom, istraživanja pokazuju da se u tijelu apsorbira tek oko 10% joda iz soli, i to u najboljem slučaju. Drugim riječima, količina koja završava u organizmu premala je da bi se zadovoljile potrebe štitnjače, a još manje drugih organa.
Službena preporučena dnevna doza iznosi 150 mikrograma, što je dovoljno tek da se spriječi gušavost. Međutim, jod nije važan samo za štitnjaču – svaka stanica u tijelu ga treba. Grudi, jajnici, prostata, mozak i mnogi drugi organi koriste jod za normalno funkcioniranje. Nedostatak joda, stoga, ne utječe samo na hormone štitnjače, već i na cijeli endokrini i imunološki sustav.
-
Toksini koji blokiraju jod
U posljednjih stotinu godina čovječanstvo je izloženo velikim količinama otrovnih spojeva koji izravno ometaju iskorištavanje joda. Bromidi, fluoridi i kloridi – tzv. toksični halidi – natječu se s jodom za receptore u tijelu. Kada njih ima previše, jod gubi bitku i stanice ostaju bez potrebnog elementa.
Ovi toksini ne dolaze samo iz industrijskih izvora, nego i iz svakodnevnih proizvoda – pekarski proizvodi puni bromida, voda obogaćena florom, sredstva za dezinfekciju, pesticidi i brojni aditivi u hrani. Takvo okruženje dodatno pojačava potrebu za unosom joda, jer on istiskuje ove štetne spojeve i potiče njihovo izlučivanje putem urina.
-
Posljedice nedostatka joda
Nedostatak joda nije rijetka pojava – naprotiv, on poprima razmjere pandemije. Prema istraživanjima dr. Brownsteina, gotovo 96% pacijenata testiranih na jod imalo je niske vrijednosti. Svjetska zdravstvena organizacija prepoznaje nedostatak joda kao glavni uzrok sprječive mentalne retardacije, a problem je identificiran u više od 120 zemalja svijeta.
Smanjena razina joda povezuje se s nizom bolesti: od raka dojke, prostate i jajnika, preko autoimunih bolesti štitnjače, pa sve do kroničnog umora, depresije, fibromijalgije i poremećaja koncentracije. Lista bolesti koje mogu biti uzrokovane ili pogoršane jodnim deficitom toliko je duga da jasno pokazuje koliko je ovaj element podcijenjen.
-
Jod kao lijek i zaštita
Jod nije samo prevencija – on se koristi i u terapiji. Povijesno gledano, u 19. stoljeću bio je jedan od glavnih lijekova protiv tumora i nepoznatih teških bolesti. Danas se zna da ima antibakterijska, antivirusna, antigljivična i antiparazitska svojstva, a djeluje i kao snažan antikancerogen.
Korištenje joda pokazalo se korisnim u tretmanu ateroskleroze, bolesti dojki, visokog krvnog tlaka, pa čak i dijabetesa tipa 2. Njegova uloga u detoksikaciji je posebno važna – pomaže izbacivanju žive, olova i arsena iz tijela, dok istovremeno čisti organizam od broma, flora i klora.
-
Zašto je potrebna veća doza od preporučene
Dok službene smjernice preporučuju unos od 150 mikrograma dnevno, mnogi istraživači smatraju da su stvarne potrebe višestruko veće. Prema dr. Abrahamu, tijelu je potrebno oko 13 miligrama dnevno kako bi se osigurala zasićenost svih organa. Štitnjači je za normalnu funkciju potrebno oko 6 mg, grudima 5 mg, a ostatak odlazi drugim organima.
To je više od stotinu puta iznad službenih preporuka, ali i dalje u sigurnim granicama. Lugolova otopina, koja sadrži kombinaciju joda i kalij-jodida, jedan je od najčešće korištenih pripravaka za nadoknadu ovog minerala.
-
Problem “medicinske jodofobije”
Unatoč dokazima, mnogi liječnici i dalje strahuju od joda. U medicinskim krugovima ukorijenilo se mišljenje da on može izazvati hipotiroidizam, iako je upravo suprotno istina – jod je nužan za proizvodnju hormona štitnjače T3 i T4. Bez njega, tijelo nema osnovnu sirovinu za te hormone.
Povišene vrijednosti TSH-a koje se javljaju nakon suplementacije jodom često se pogrešno tumače kao znak bolesti, iako one zapravo odražavaju proces prilagodbe organizma. Jednom kada se štitnjača i ostali organi zasite jodom, TSH se vraća na normalnu razinu.
-
Kada jod može biti problematičan
Iako je koristan i potreban, postoje rijetke situacije kada jod može izazvati komplikacije. To se najčešće događa kod pacijenata s autonomnim čvorićima u štitnjači, koji nekontrolirano proizvode hormone. U tim slučajevima jod može potaknuti hipertiroidizam, pa se prije terapije preporučuje detaljna dijagnostika.
U većini drugih slučajeva, pravilna suplementacija jodom, uz podršku drugih nutrijenata poput selena, magnezija i vitamina C, može donijeti znatne koristi bez ozbiljnih nuspojava.
