U današnjem članku pišemo o jednoj nevjerovatnoj ženi i njenoj nesvakidašnjoj borbi za prirodu. Džulija Hil, tada mlada djevojka, 1998. godine odlučila je da napravi ono što bi malo ko imao hrabrosti da provede dvije godine života na drvetu kako bi ga zaštitila od uništenja.
- Njena misija nije bila samo čin protesta, već duboka poruka o odnosu čovjeka i prirode, o svijesti, istrajnosti i žrtvi zarad višeg cilja.Na drvetu po imenu Luna, koje je bilo jedno od najstarijih stabala sekvoje u Kaliforniji, Džulija je provela ukupno 738 dana. Ovo drvo nije bilo samo simbol prirode, već i živi svjedok istorije – staro više od hiljadu godina, visoko preko 70 metara, raslo je u šumama kod sela Staford i bilo je jedno od poslednjih preostalih džinova tog kraja. Kada su vlasnici zemljišta odlučili da ga poseku, započela je borba za njegovo očuvanje.
Aktivisti su se već ranije koristili taktikom penjanja na drveće kako bi spriječili njihovu seču. Ali Džulija je otišla korak dalje – umjesto da samo privremeno zauzme stablo, odlučila je da postane stalni stanovnik na njegovim granama. U početku je planirano da tamo provede sedam dana, ali ona je ostala gotovo dvije godine, ne napuštajući svoje mjesto osim u krajnjoj nuždi.
Boravak na drvetu bio je sve osim jednostavan. Džulija se suočila sa hladnoćom, olujama, ledenom kišom i vjetrovima koji su nosili sve pred sobom. Tokom oluje “El Ninjo”, vjetrovi su dostizali brzinu od preko 40 km/h, ali ona nije odustajala. Nisu je pokolebale ni prijetnje, ni pokušaji zastrašivanja, ni pokušaji da je skinu sa drveta. Hranu i zalihe dobijala je od podržavalaca putem sistema užadi, a energiju je dobijala pomoću solarnog panela, koji joj je napajao mobilni telefon i omogućavao kontakt sa spoljnim svijetom.
Njena hrabrost nije ostala neprimijećena. Mediji su počeli da pišu o “djevojci na drvetu”, a javnost je počela da se interesuje za sudbinu Lune. Organizovani su koncerti i akcije podrške. Džulija je čak učestvovala na jednom humanitarnom koncertu putem telefona sa svoje platforme na drvetu. Prikupljeno je oko 50.000 dolara, koji su iskorišteni da se zemljište oko sekvoje otkupi i zaštiti – donirano je Univerzitetu Humbolt, koji se obavezao da neće dozvoliti dalju seču.
- Džulijina borba nije počela iz hira. Rođena u porodici propovjednika, odrastala je u prikolici, putujući širom Amerike i boraveći u prirodi. Ipak, tek nakon teške saobraćajne nesreće 1996. godine, u kojoj je zadobila traumatsku povredu mozga, počela je da preispituje svoje vrijednosti. Taj period oporavka pretvorio se u fazu duhovnog buđenja. Shvatila je da želi da svoj život posveti nečemu većem od karijere i materijalnog uspjeha.
Nakon što se priključila ekološkim protestima u Kaliforniji, ubrzo je postala vođa i inspiracija. Njen nadimak “Leptir” savršeno je opisivao njenu nježnost spojenu sa snagom. Njena posvećenost prirodi izazvala je divljenje širom svijeta.
Nakon što je 18. decembra 1999. godine konačno sišla sa drveta, Džulija nije prestala da se bavi ekologijom. Napisala je knjigu o svom iskustvu, osnovala fondaciju za zaštitu prirode i nastavila da djeluje kao govornica i savjetnica u brojnim međunarodnim ekološkim inicijativama. Njena priča nastavila je da inspiriše ljude da vjeruju da jedan pojedinac može promijeniti svijet.
Nažalost, ni njena priča nije ostala bez tamnih momenata. Samo nekoliko mjeseci nakon njenog silaska, vandali su napali drvo Lunu, oštetivši ga motornim testerama. Deblo je bilo presječeno do dubine od 81 centimetar, a skoro polovina kore uništena. Ipak, zajednica volontera i naučnika uspjela je da ga spasi. Uz pomoć čelične konstrukcije i posebnih tretmana, drvo je stabilizovano i nastavilo da živi – kao simbol borbe i nade.
Ovo nije bila samo borba za jedno drvo. Bila je to borba za budućnost, za očuvanje šuma i prirodnih resursa. Džulija Hil je pokazala da hrabrost, istrajnost i duboka vjera mogu donijeti promjene. Njena priča ostaje dokaz da priroda ima svoje čuvare – i da jedan od njih može biti sasvim obična djevojka koja se usudila da živi svoje uvjerenje, visoko među granama jednog drveta.
