Uzrok masne jetre nije alkohol. U nastavku teksta pročitajte o čemu je riječ. U posljednjih nekoliko godina, sve više ljudi pokušava da promijeni način ishrane i uvede zdravije navike. Pijemo više vode, izbjegavamo brzu hranu, jedemo više povrća i trudimo se da smanjimo unos šećera. Na prvi pogled, to zvuči jednostavno — prestanemo stavljati šećer u kafu, preskočimo desert i mislimo da smo riješili problem. Međutim, istina je daleko složenija.
Šećer se nalazi gotovo svuda. U proizvodima koji ne djeluju slatko, u grickalicama, hljebu, preljevima, sokovima, pa čak i u mesnim prerađevinama. Industrija hrane odavno koristi različite trikove da bi ga sakrila od potrošača, jer znaju da je sladak ukus ono što nas najlakše navuče da kupimo proizvod ponovo. I upravo zato je jedan od najrasprostranjenijih i najopasnijih oblika šećera — glukozno-fruktozni sirup — danas prisutan u skoro svakoj prehrambenoj polici.
-
Šećer koji se ne vidi, ali se osjeti
Šećer je već decenijama pod lupom nutricionista i ljekara. Često se svrstava među takozvane “četiri bijele smrti”, zajedno sa solju, bijelim brašnom i uljem, jer njegova pretjerana upotreba vodi ka ozbiljnim zdravstvenim problemima. Ipak, i pored te loše reputacije, on je i dalje ključni sastojak industrijske hrane.
Proizvođači ga ne koriste samo zbog ukusa — šećer daje hrani strukturu, čuva vlagu, produžava rok trajanja i pojačava aromu. Ali kako bi izbjegli negativnu percepciju potrošača, proizvođači ga često nazivaju drugačije: dekstroza, maltodekstrin, invertni šećer, melasa, kukuruzni sirup, ili najpoznatije — glukozno-fruktozni sirup.
Iza tih imena krije se ista suština: visoko obrađen, vještački zaslađivač koji u tijelu izaziva haos, naročito ako se unosi svakodnevno i u velikim količinama.
-
Fruktoza: kad “prirodno” nije zdravo
Glukoza i fruktoza su dvije osnovne vrste šećera. Glukoza je gorivo koje naše ćelije prepoznaju i koriste za energiju. Fruktoza, s druge strane, ima mnogo jaču slatkoću, pa je industriji idealna jer omogućava manju upotrebu za isti efekat ukusa.
Mnogi vjeruju da je fruktoza zdrava jer se nalazi u voću, ali ta pretpostavka je pogrešna. Kada jedemo voće, fruktoza dolazi u kombinaciji s vlaknima, vodom, vitaminima i mineralima. Ti sastojci usporavaju njeno djelovanje i pomažu tijelu da je pravilno iskoristi. Međutim, industrijska fruktoza, kakva se nalazi u glukozno-fruktoznom sirupu, nema ništa zajedničko s onom prirodnom.
Ona se dobija hemijskim putem iz kukuruznog skroba, najčešće iz genetski modifikovanog kukuruza. Tokom prerade, koristi se niz hemijskih procesa u kojima učestvuju i metali kao katalizatori. Krajnji proizvod je visoko prerađeni sirup koji sadrži različite omjere glukoze i fruktoze — od čega zavisi i njegovo komercijalno ime.
-
Gdje se sve krije glukozno-fruktozni sirup
Ovaj sirup se koristi gotovo svuda: u gaziranim i “voćnim” pićima, čokoladicama, keksu, pahuljicama, jogurtima, preljevima, sosovima, pa čak i u nekim vrstama hljeba i suhomesnatih proizvoda. Njegova glavna prednost za proizvođače je što je izuzetno jeftin i stabilan, pa hrani daje pun ukus i zadržava vlagu.
Potrošač, s druge strane, gubi na zdravlju. Kratkoročno, proizvodi s ovim sirupom mogu izgledati bezopasno — slatki su, ukusni i lako dostupni. Dugoročno, međutim, dovode do ozbiljnih promjena u organizmu.
-
Kako djeluje na organizam
Za razliku od glukoze, koju sve ćelije koriste za energiju, fruktozu može da obradi samo jetra. Kada se preoptereti unosom fruktoze, jetra je pretvara u masnoće. To dovodi do pojave masne jetre, čak i kod osoba koje ne konzumiraju alkohol.
Prevelik unos fruktoze takođe povećava nivo triglicerida, remeti rad hormona koji kontrolišu glad i sitost, i usporava metabolizam. Mozak ne prepoznaje fruktozu kao energiju, pa ne šalje signal da smo siti. Rezultat: jedemo više nego što nam treba, a tijelo gomila masne naslage.
Naučna istraživanja povezuju konzumaciju glukozno-fruktoznog sirupa s gojaznošću, dijabetesom tipa 2, povećanim rizikom od srčanih bolesti i poremećajem rada hormona. Kod djece se sve češće dovodi u vezu s hiperaktivnošću i problemima s koncentracijom.
Važno je napomenuti da ovaj sirup ne sadrži ništa hranljivo — ni vitamine, ni minerale, ni vlakna. On je čista energija bez vrijednosti, koja se u tijelu vrlo brzo pretvara u nezdrave masnoće.
-
Prva generacija koja živi na prerađenoj fruktozi
Naši preci unosili su šećer isključivo kroz prirodne izvore — med, voće i povremeno zaslađene napitke. Danas, međutim, živimo u vremenu kada se šećer nalazi u gotovo svakoj namirnici, i to u obliku koji je naše tijelo potpuno nepripremljeno da obradi.
Savremeni čovjek unosi i do pet puta više fruktoze nego prethodne generacije, većinom putem glukozno-fruktoznog sirupa. Taj podatak dovoljno govori koliko se promijenila naša ishrana i zašto se sve češće suočavamo s bolestima koje su ranije bile rijetke.
Zato je važno naučiti prepoznati ovaj sastojak na etiketama. Ako vidite natpise kao što su corn syrup, high fructose corn syrup, glucose-fructose syrup ili fructose syrup — znajte da u ruci držite proizvod koji je daleko od zdrave hrane.
