Kako prepoznati da ste u vezi sa sebičnim muškarcem? U nastavku teksta pročitajte neke od znakova sebičnosti. Jeste li se ikada zapitali zašto veza koja je nekada bila puna smijeha i uzbuđenja sada djeluje iscrpljujuće i jednostrano? Ako se sve više osjećate kao da ste sami u toj vezi, postoji mogućnost da ste s partnerom koji je – sebičan. I ne, to nije samo prolazna faza ili “težak period”. Govorim iz ličnog iskustva.
Nekada sam bila u vezi s osobom koja je na prvi pogled djelovala neodoljivo – šarmantan, inteligentan, duhovit, društven. Ljudi su ga obožavali. Bila sam očarana. No iza te fasade krio se neko ko nije znao kako voljeti osim sebe samog. Isprva sam ignorisala znakove jer sam se fokusirala na ono lijepo. Tek kasnije sam shvatila koliko sam kompromisa napravila – i koliko sam ih pravdala.
Ovaj tekst nije samo priča – to je ogledalo u koje biste možda trebali pogledati, ako vam se nešto čini “čudno” u vašoj vezi. Evo znakova koje sam naučila prepoznati – na teži način.
-
Sve je na vama – doslovno
U zdravoj vezi partneri dijele odgovornost. Kod mene to nije bio slučaj. Sve obaveze – od svakodnevnih zadataka do planiranja budućnosti – padale su na mene. On nije učestvovao u donošenju odluka, nije pomagao, nije ulagao trud. Bio je tu kada mu je odgovaralo. Ako nešto ne bi išlo po njegovom, odmah bi nastupila svađa. Na kraju sam se osjećala kao da vučem dvoje ljudi kroz jedan život.
-
Dajete, ali ne dobijate
Bila sam ona koja je slušala, pružala podršku, trudila se oko sitnica. On? Bio je zauzet sobom. Kada bih pokušala podijeliti nešto što mene muči, njegov odgovor bi bio: “Nemoj sad s tim” ili bi brzo promijenio temu. Bila sam emocionalno iscrpljena. Davala sam sve, a dobivala – tišinu ili kritiku.
-
Sve ima izgovor – osim vaših osjećaja
Zaboravio je rođendan? Imao je “lud dan”. Zaboravio vaš planirani izlazak? “Nisam stavio u kalendar.” Ali kad god vi napravite grešku – nema milosti. Sebičan partner uvijek ima spreman izgovor za svoje ponašanje, ali nikad nema razumijevanje za vaše emocije. Opravdava sebe, a vas krivi.
-
Promjene? Samo ako odgovaraju njemu
Moja svakodnevica se konstantno mijenjala kako bi njemu odgovarala. On? Nije bio spreman na nijednu promjenu. Tvrdoglavo je odbijao svaki razgovor o kompromisu. Ako bih predložila da zajedno radimo na nečemu, reakcija je bila ili podsmeh ili optuživanje.
-
Nepoštovanje koje boli
Vremenom je postalo jasno da me ne poštuje. Omalovažavao je moje mišljenje pred drugima, prekidao me dok govorim, znao reći “šta ti znaš o tome?”. Nisu to bili izrazi brige ili dobronamjerne kritike – bilo je to potcjenjivanje.
-
Pravila važe samo za vas
U toj vezi nije bilo ravnoteže. On je diktirao pravila, odlučivao kada ćemo se vidjeti, gdje ćemo ići, šta ćemo raditi. Moj raspored, želje i obaveze nisu bili važni. Ako bih pokušala postaviti granice, odmah bi bio uvrijeđen ili bi se distancirao.
-
Nedostatak empatije
Nikada nije pokazivao interesovanje za moj dan, moju porodicu, moj posao. Kada bih podijelila nešto lično, sve bi brzo postalo “priča o njemu”. Čak i u trenucima kad mi je trebalo rame za plakanje, osjećala sam se kao da pričam zidu.
-
Kritika kao oružje
Komentarisao je moj izgled bez takta: “Zašto si to obukla?”, “Trebala bi više vježbati.” Kad sam rekla da me to vrijeđa, rekao bi da “samo pokušava pomoći”. S vremenom sam počela sumnjati u svoj izgled, iako prije toga nikad nisam imala problema sa samopouzdanjem.
-
Bez trunke odgovornosti
Nikada se prvi nije izvinio. I kad bi bilo očigledno da je pogriješio, našao bi način da prebaci krivicu na mene. Često sam se pitala: “Jesam li ja luda?” – što je tipična misao osobe koja je s nekim ko konstantno odbija priznati grešku.
-
Njegove potrebe uvijek na prvom mjestu
Ako je želio izaći, išli smo. Ako nije, nismo. Ako je gladan, idemo jesti. Ako nisam – nije važno. Njegove potrebe su bile zakon, moje su bile nebitne. To je postalo obrazac, toliko normalizovan da sam ga prestala i preispitivati.
-
Razgovori bez sluha
Pokušaj razgovora bio je monolog u kojem sam se borila za riječ. Čim bi tema postala neugodna ili nezanimljiva, on bi skrenuo pažnju na nešto drugo ili počeo koristiti sarkazam. Nije bilo prostora za ranjivost.
-
Vrijeme? Njegovo je dragocjeno, vaše – nebitno
Dogovoreni sastanci? Kasnio bi. Ponekad se ne bi ni pojavio. “Zaboravio sam”, “Nešto je iskrslo” – standardna objašnjenja. Moje vrijeme nije doživljavao ozbiljno. Ja sam čekala, opraštala, nadala se.
