U današnjem članku donosimo priču o ženi koja je, vođena mladalačkom strašću, donijela odluke koje su oblikovale njen život na neočekivane načine.
- Kristina Majls, tada tek šesnaestogodišnja učenica, odlučila je slijediti svoje srce i prešla u islam kako bi se udala za masajskog ratnika koji je bio duplo stariji od nje. Džuma Hasan, tada tridesetogodišnji član plesne trupe iz Kenije, boravio je privremeno u mjestu Klitorps, gdje je Kristina živjela. Njihovi se pogledi sreću na jednom od njegovih nastupa, a Kristina, očarana njegovom pojavom, odlazi iza scene da ga upozna.
Njihova veza ubrzo prelazi u ozbiljnu fazu. Kristina narednih pet godina putuje s Džumom po britanskim gradovima, prateći ga iz mjesta u mjesto dok se njegova plesna karijera ne počinje gasiti. U trenutku kada je njegova petogodišnja radna viza pri kraju, britanske vlasti nalažu da se mora vratiti u Keniju. Da bi spriječili razdvajanje, par odlučuje da se vjenča u februaru 2010. godine, u nadi da će brak omogućiti Džumi da ostane u zemlji. Ipak, uprkos svemu, on biva deportovan, a Kristina, tada devetnaestogodišnjakinja, ostaje sama u Linkolnširu.
Taj period je bio posebno težak za mladu Kristinu. Iako su se trudili održavati vezu na daljinu i čak uspijevali organizirati posjete, njihova ljubav je trpjela veliki pritisak. U trenucima razdvojenosti, Kristina se sjećala njihove romanse s nostalgijom, osjećajući kao da se sve raspalo nakon venčanja. Iako je kasnije uspjela skupiti novac da ode u Keniju i provede neko vrijeme s Džumom, emocionalni i finansijski teret je bio ogroman.
U međuvremenu, Džuma se trudio da se dokaže kao budući britanski državljanin, polažući testove jezika i tražeći produženje radne vize. Kada mu je viza konačno odbijena uprkos braku i činjenici da je Kristina tada bila trudna, činilo se kao da su sve nade izgubljene. Ipak, nakon šest godina borbe, uspio je dobiti stalni boravak, a Kristina je tada osjetila određeni ponos jer su opstali uprkos svemu.
- Njihov brak ipak nije preživio. Nakon godina napora i zajedničke borbe, Kristina je priznala da je Džuma bio neveren, što je bio udarac od kojeg se nije mogla oporaviti. Bila je slomljena jer je, kako kaže, uvijek bila vjerna, a to što je saznala istinu o njegovom ponašanju doživjela je kao izdaju koju ne može oprostiti. Njihov odnos, koji je izdržao zakonske barijere i daljinu, nije mogao podnijeti nedostatak iskrenosti.
- Tokom braka, Kristina je živjela s roditeljima i bratom, dok je Džuma dijelio dušek s prijateljem u siromašnoj četvrti. Njihova priča o zajedničkom životu bila je puna prepreka, od administrativnih komplikacija do različitih životnih stilova. Kristina se u tom periodu potpuno prilagodila – promijenila je vjeru, trudila se da mu bude oslonac, i vjerovala u budućnost.
No, kako su godine prolazile, emocionalni zamor i nepovjerenje ostavili su trag. Vlada je, prema Kristininim riječima, doprinijela slomu braka svojim nelogičnim pravilima, dopuštajući brak, a zatim i deportaciju njenog muža. Taj pritisak, kombiniran s Džuminom nevjerom, bio je prevelik teret za nju.
Njihov brak je okončan 2020. godine, a Kristina danas živi sama sa svojim sinom. Kaže da joj je to vjerovatno jedino dijete i da je sasvim zadovoljna takvim životom. Povratila je svoj hrišćanski identitet i sada je aktivna u lokalnoj crkvi gdje pjeva u horu. Vratila se u rodni Klitorps da bi bila bliže roditeljima i više ne želi javno govoriti o detaljima prevare.
Njena priča je podsjetnik da ni najromantičnije ljubavi nisu imune na stvarnost. Od impulzivne odluke da promijeni vjeru i životni pravac, preko borbe s birokratijom i razdvojenošću, do kraja jedne neobične i intenzivne ljubavne priče, Kristina danas mirno prihvata ono što jeste. Sama, ali snažna, ona svoju prošlost više ne vidi kao grešku, već kao iskustvo koje ju je oblikovalo.
