Bestilj od šljiva koji se priprema “za tren oka”. U nastavku teksta donosimo vam recept. Nema ničega što toliko podsjeća na djetinjstvo kao miris domaće zimnice. Onaj trenutak kada kuhinja zamiriše na voće koje se lagano kuha, kada se staklene tegle redaju na stol, a svaka od njih postaje mala riznica slatkog bogatstva za hladne zimske dane. Posebno mjesto u tim uspomenama zauzima džem od šljiva. Generacijama je bio simbol domaće topline, zajedničkog rada i strpljenja koje se nagrađuje svako jutro kada kriška hljeba i kašika džema postanu doručak.
Danas, kada se život odvija ubrzano i malo ko ima vremena satima stajati pored šporeta, tražimo načine kako sačuvati duh tradicije, a da priprema bude jednostavnija. Upravo zato metoda pečenja džema od šljiva u rerni postaje sve popularnija. Ona spaja najbolje iz dva svijeta – tradicionalni okus i modernu praktičnost.
-
Zašto baš šljive?
Šljive su jedno od najrasprostranjenijih voća u Bosni i Hercegovini. Njihova sezona donosi vrtove i pijace prepune tamnoljubičastih plodova koji kriju bogatstvo okusa i hranjivih sastojaka. Osim što su odlične za konzumaciju svježe, šljive su idealne za zimnicu jer imaju prirodnu slatkoću i daju gustu, punu smjesu kada se kuhaju ili peku.
Tradicionalni džem od šljiva često se pripremao bez dodatnog šećera, jer plodovi sami po sebi imaju dovoljno prirodne fruktoze. Ipak, lagano zaslađivanje i dodatak vanilin šećera daju savršen balans između kiselkastog i slatkog okusa. Upravo ta kombinacija je razlog zašto je ovaj džem toliko omiljen.
-
Prednosti pečenja džema u rerni
Najveća razlika u odnosu na tradicionalno kuhanje je u načinu pripreme. Kod starog načina domaćice su morale stajati satima pored šporeta, miješati smjesu i paziti da džem ne zagori. To je bio dugotrajan i zahtjevan posao.
Rerna mijenja tu sliku. Kada se šljive stave u duboku posudu i peću na blagoj temperaturi, veći dio posla odradi sama toplina. Sok se polako reducira, voće omekša i pusti svoj prirodni šećer, a džem dobija onu gustinu koja ga čini prepoznatljivim. Povremeno miješanje je dovoljno da sve bude ravnomjerno. Na taj način šljive zadržavaju autentičnu aromu i ne gube boju, što se često dešava prilikom dugotrajnog kuhanja na šporetu.
-
Potrebni sastojci
- 3 kilograma zrelih plavih šljiva
- 300 grama šećera
- 2 paketića vanilin šećera
Ovo su osnovni sastojci, ali po želji recept se može prilagoditi. Neko voli dodati malo cimeta ili klinčića za začinsku notu, dok drugi vole ostaviti džem potpuno prirodan, bez ijednog dodatka.
-
Postupak pripreme
Priprema voća
Šljive operite pod mlazom hladne vode, odstranite košpe i narežite na manje komade. Što su komadi manji, to će se brže raspasti tokom pečenja.
Pečenje u rerni
Voće stavite u dublju posudu koja je pogodna za pečenje, najbolje vatrostalnu ili emajliranu. Bitno je da posuda bude dovoljno visoka kako sok tokom pečenja ne bi prskao po zidovima rerne. Stavite na 200 stepeni dok ne zavrije, a zatim smanjite na 150 stepeni i pecite oko sat vremena. Tokom tog perioda dovoljno je promiješati svakih dvadesetak minuta.
Dodavanje šećera
Nakon sat vremena u smjesu dodajte šećer pomiješan s vanilin šećerom. Dobro izmiješajte i vratite u rernu na još otprilike sat vremena pečenja. Džem će postajati sve gušći, a kuhinja će se ispuniti mirisom koji podsjeća na dane kada su naše bake čuvale zimnicu za cijelu porodicu.
Punjenje tegli
Kada džem postigne željenu gustinu, izvadite ga iz rerne i dok je još vruć sipajte u prethodno zagrijane staklene tegle. Odmah ih zatvorite i okrenite naopako. Tako će se stvoriti prirodni vakuum koji osigurava dugotrajnost i sigurnost zimnice. Ostavite da se potpuno ohlade prije nego ih vratite u normalan položaj i odložite na hladno i tamno mjesto.
-
Džem kao priča o porodici i naslijeđu
Domaći džem od šljiva nije samo hrana. On je uspomena na djetinjstvo, na duge ljetne dane kada su se voćnjaci brali i kada se porodica okupljala oko zajedničkog posla. Svaka tegla predstavlja spoj tradicije i ljubavi koja se prenosi s generacije na generaciju. Danas, uz pomoć rerne, taj proces je jednostavniji, ali priča ostaje ista – miris domaćeg, okus sigurnosti i osjećaj pripadanja koji traje godinama.
